- DB
Tuzlanska kapija - Zabluda i prevara
Predmet u vezi sa krivičnom odgovornošću generala Novaka Đukića, a široj javnosti poznat kao Tuzlanska kapija pokazuje do koje mjere može istina može biti pogažena. Ovaj predmet nedvosmisleno ukazuje cilj i namjeru političkih struktura iz reda bošnjačkog naroda u namjeri da se za sve događaje u BiH optuži samo jedna strana.
Zbog toga ćemo ukratko ukazati na osnove ovog postupka koji je zaista specifičan, ali koji je u svojoj namjeri veoma sličan sa nekim drugim krivičnim predmetima protiv Srba, a posebno i njegova sličnost sa događajima na Markalama u Sarajevu. Predmet događaja na Tuzlanskoj kapiji koji se dogodio 25.5.1995. godine je specifičan, prvo, zbog tragedije velikog broja nastradalih mladih ljudi, ali posebno
zbog niza veoma kontradiktornih događaja i dokaza u vezi sa tim događajem.
Ovu kartu nisu crtali Srbi, tako da se ne može govoriti o prosrbskoj propagandi. Slika pokazuje Rimsko carstvo i koliko je iz kojeg dijela tog carstva bilo vladara. Svi vidimo, ako se ne pravimo blesavi, da je iz Ilirije bilo najviše. Postavlja se sada pitanje ko su Iliri. Albanci nisu garant, Albanija je država novijeg datuma, Šiptari, nema teorije, Šiptari su naziv za Albance koji oni sami za sebe koriste kada govore o svojoj naciji.
Stalno slušamo bezsmislene napade baštinika Mihajlovićevog životnog djela, koje se sastoji u pružanju nikakvog odpora okupatoru i ometanja partizana pod vođstvom komunista da oslobode svoju državu, kako partizani sa Titom na čelu nisu htjeli osloboditi Jasenovac. Ako nas već ubjeđuju ti isti, da su komunisti i partizani antisrbske pojave, onda se nameće zaključak da je sasvim logično da ne oslobađaju zloglasni logor “Jasenovac” u kojem su ubijani Srbi.
Slijedi izsječak iz knjige dr Nikole Živkovića "Ratna šteta koju je Nemačka učinila Jugoslaviji u drugom svjetskom ratu" u izdanju "Instituta za savremenu istoriju i NIP Export Press, Beograd 1975. godine.
Tridesetih godina 20 veka došlo je do omasovljenja sokolskih društava i osnivanja novih sokolskih seoskih četa. Sokolsko društvo Dubrovnik bilo je jedno od najboljih sokolskih društava. Društvo je 1928. organizovalo naraštajski slet župe Aleksa Šantić u Dubrovniku. Sokolski sletovi i izleti su bili jedini način da se pobudi interesovanje za Sokolstvo u selima oko Dubrovnika. Seljak je bio naučen na obmane i prazna obećanja političkih agitatora., pa je bio nepoverljiv prema radu sokola. Sela su bila glavna snaga naroda, tu je trebao biti centar sokolstva.(1) Sokolsko društvo u Dubrovniku je u svom nacionalnom radukao matično društvo osnivalo seoske sokolske čete u okolini Dubrovnika. U izveštajima za skupštinu Sokolskog društva Dubrovnik održanu 28. februara 1937. istaknuto je : „Pokazali su trud i predanost onih koji su po buri, mrazu, kiši i žezi odlazili u naše krše ili na neki usamljeni otok i obavljali jedan važan narodni i sokolski posao.” Izabran je poseban odbor za izvođenje Petrove petoljetke. (2) Branko Hope, član sokolskog društva Dubrovnik pisao je o seoskim četama u listu Saveza sokola „Sokolskom glasniku”. U svom članku istakao je : „ … Sa selom moramo biti u tesnoj vezi, selo moramo češće obilaziti, sroditi se sa njegovim životom, upoznati njegove tegobe, poučavati ga i od njeg se učiti. To se može postići samo neprestanim kontaktom starešinstva župe i sela, ... što je manji teritorij to je kontakt češći a uspeh veći. “(3)
