- DB
Uvođenje Grigorijanskog kalendara u Antiohijskoj Crkvi
"XXXXX" je od 19. oktobra 1940 god. zvaničan organ Grčke Crkve, između ostaloga javlja:
Najvažnija odluka Sv. Sinoda Antiohijske Crkve, sa skorašnje sednice, jeste uvođenje Grigorijanskog Kalendara, ispravljenog po ugledu na druge Autokefalne Pravoslavne Crkve. Pre uvođenja u život istog Patrijaršija je izdala naročite brošurice na arapskom jeziku, u kojima se pravda ovaj postupak dokazujući, da ovo nema nikakve veze sa "dogmatima Pravoslavlja.
U ovim brošurama naglašava se istovremeno da je Grigorijanski Kalendar delo grčkog naučnika Sosigena Aleksandrijskog, objavljeno 46 god. p. H., po nalogu Julija Cezara i da je Latinska Crkva upotrebljavala isti do 1582, (godina kada je uveden u život Grigorijanski Kalendar) t. j. 528 god. posle Shizme 1054 pod. Pošto se u brošuri naglasilo da je i na zapadu uvođenje Grigorijanskog Kalendara išlo postepeno i to do 1701, 1724 i 1798, podvučeno je da su se većina pravoslavnih astronoma, Grka, Rumuna, Srba itd. trudili, da nađu kalendar što tačniji. Treba zabeležiti da se protiv ovakve odluke nije pobunio niko od vernih, jer su razlozi dovoljno ubedljivi.
Opširnije: Uvođenje Grigorijanskog kalendara u Antiohijskoj Crkvi
Sjedili smo tako i dogovarali se o proslavi godišnjice mature. I skrenu razgovor na uspomene: „Sjećaš li se ti kada smo... a sjećaš li se ti kada smo mi...“ i tako unedogled. Reče mi jaran: „Sjećaš li se kada si na času bosanskog izašao da čitaš svoj rad pred svima, za kaznu da čuju i ostali zašto si dobio keca?“ Gledam ga u oči da li će da trepne. I nije. Slaže u sekundi, a da nije ni trepnuo. Nismo uopšte nikada imali nikakve časove bosanskog jezika u gimnaziji. Jezik koji smo učili se zvao srpsko-hrvatski, i skraćeno smo ga zvali srpski. Predavala nam nastavnica koja sada predaje hrvatski u Katoličkom školskom centru. Ne vjerujem da se sve to moj neuništive memorije jaran iz klupe ne sjeća, ali eto nekako se desi da promijeni istoriju u trenu u svoju korist, ali na moju štetu.
Potrebu reforme kalendara, zbog davno dokazane netačnosti julijanskoga kalendara, vrlo jako oseća sva pravoslavna Crkva. Osobito je oseća pravoslavna Crkva u našoj državi, koju sačinjava jedan narod, koji je po nesreći Istorija razdelila u tri vere, od kojih svaka ima svoj kalendar. Rimokatolička pak drži se kalendara kojim se služe kulturni narodi Zapada. Podvojenost kalendara štetna je i za crkveni život i za građanski napredak. Zbog nejednakosti kalendara jače se ističe i nejednakost vera. Od toga strada i jedinstvo naroda i snaga države.
U BiH je baš sve kao što je i ova zastava BiH na zgradi jedne institucije u Sarajevu – naopako. I to naopako postavljena baš povodom praznika državnosti Bivše Jugoslavenske Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine (BJSRBiH). Ima više primjera naopako postavljenih BH zastava po Sarajevu nego što ima Srba na radnim mjestima, tako da je teško povjerovati da ovo Srbi rade.
Interesante su medijske manupilacije povodom rušenja “Starog mosta” u Mostaru i dan-danas preko dvije decenije od podpisanog mirovnog sporazuma. Da ga je srušila srbska vojska, svi bi mediji jasno i glasno naglašavali da su to Srbi uradili, ne srbska vojska, nego baš Srbi. Ovako kako to nisu uradili Srbi, vještim odabirom riječi u naslovima vijesti se prikriva prava istina i stvari ublažavaju. To ide tako daleko da se i ne govori da je srušen, nego je “ubijen”, da je “skočio dole” i slične podvale, kako bi se ljudi naveli na zaključak da se radi o običnoj nesreći i čak voljnoj radnji, dakle niko nije kriv. A kako se ljudi sve više utjeruju u vjeru, na kraju će se sve svesti na objašnjenje da je to bila božija volja, a boga niko ne smije osuđivati niti preispitivati, i tako se stvar zataška.
