Zapadni Srbi

Sokoli Dubrovnika i seoske čete

Tridesetih godina 20 veka došlo je do omasovljenja sokolskih društava i osnivanja  novih sokolskih seoskih četa. Sokolsko društvo Dubrovnik bilo je jedno od najboljih sokolskih društava. Društvo je 1928. organizovalo naraštajski slet župe Aleksa Šantić u Dubrovniku. Sokolski sletovi i izleti su bili jedini način da se pobudi interesovanje za Sokolstvo u selima oko Dubrovnika. Seljak je bio naučen na obmane i prazna obećanja političkih agitatora., pa je bio nepoverljiv prema radu sokola. Sela su bila glavna snaga naroda, tu je trebao biti centar sokolstva.(1) Sokolsko društvo u Dubrovniku je u svom nacionalnom radukao matično društvo osnivalo seoske sokolske čete u okolini Dubrovnika. U izveštajima za skupštinu Sokolskog društva Dubrovnik održanu 28. februara 1937. istaknuto je : „Pokazali su trud i predanost onih koji su po buri, mrazu, kiši i žezi odlazili u naše krše ili na neki usamljeni otok i obavljali jedan važan narodni i sokolski posao.” Izabran je poseban odbor za izvođenje Petrove petoljetke. (2) Branko Hope, član sokolskog društva   Dubrovnik pisao je o seoskim četama u listu Saveza sokola  „Sokolskom glasniku”. U svom članku istakao je : „ … Sa  selom moramo biti u tesnoj vezi, selo moramo češće obilaziti, sroditi se sa njegovim životom,  upoznati njegove tegobe, poučavati ga i od njeg se učiti. To se može postići samo neprestanim kontaktom starešinstva župe i sela, ... što je manji teritorij to je kontakt češći a uspeh veći. “(3)

Opširnije: Sokoli Dubrovnika i seoske čete

Zašto Srbi neće da budu Srbi

Za ovu tvrdnju iz naslova postoji više razloga, ali je samo nekoliko suštinskih. Ne govorim sa stanovišta obavljenog naučnog istraživanja, pošto iz više razloga to ne mogu da sprovedem, nego sa stanovišta običnog bistrookog posmatranja i jednostavnog narodnog zdravorazumskog zaključivanja. Ko sprovede kakvo naučno istraživanje, doći će do istog zaključka.

Razlozi

Mi Srbi zapadno od Drine i Dunava koji imamo još uvijek svježa sjećanja na koncentracione logore u N.D. Hrvatskoj i masovna ubijanja i izvan njih, znamo da je opasno po život u sve češćim slučajevima izjasniti se kao Srbin. Dakle, za nas zapadne Srbe je ovo često opasno po život. Istočno-drinsko-dunavski Srbi nemaju ovo iskustvo, osim u dijelovima sadašnje teritorije Srbije koja je tada bila data NDH-oj.

Opširnije: Zašto Srbi neće da budu Srbi

Odobren hrvatski genocid i u Beogradu

Vlada i Skupština Republike Srpske Krajine u progonstvu se više puta obraćala državnicima Republike Srbije, s upozorenjem, da je Hrvatska obavila zločin genocida nad Srbima, Jevrejima i Romima u Drugom svetskom ratu i nad Srbima u vreme razbijanja Jugoslavije – od 1990. do 1995. U ovom drugom zločinu genocida, Hrvatska je okupirala Republiku Srpsku Krajinu (Zonu pod zaštitom UN) i prognala iz nje i hrvatskih područja 800.000 (osamstotina hiljada) Srba, lišila ih osnovnih ljudskih prava i zaplenila im svu pokretnu i nepokretnu imovinu. Iako je (po međunarodnom pravu) privatno vlasništvo nenarušivo, UN, EU i međunarodno sudstvo ne primoravaju Hrvatsku da tu privatnu srpsku imovinu vrati srpskim porodicama. Vlada RS Krajine je upućivala tužbe protiv Hrvatske - UN, EU i međuarnodnom sudstvu, ali je ostala bez ikakvog odgovora.

Opširnije: Odobren hrvatski genocid i u Beogradu

Granica između Njeguša i Bajica

Za.vrijeme vladavine Svetoga Petra Petrovića- Njegoša, došli su u nesuglasicu zbog granica oko planine u Lovćen, Njeguši i Bajice. Pošto se nikako nijesu mogli pogoditi, to Njeguši ponude Bajicama trinaest megdana pa ko na megdanu pobijedi taj neka granicu postavi po svome nahođenju, a pobijeđeni da mora pristanuti. To Bajice prime sa zadovoljstvom, te jedni i drugi ugovore, da megdan bude uprvu neđelju na samoj granici  pomeđu istih na tako zvano mjest Trešnja pa da se raziđu svojim kućama.

U veče zakazanog megdana Bajice se pokupe na zbor i dogovor koje će megdandžije između sebe odrediti, da se sjutra na Trešnji posijeku sa Njegušima, u tom razgovoru rekao je jedan od Bajica, lako je naći za megdan megdandžije nego kako ćemo sjutra ići na megdan sa Njegušima kada smo u ratu sa Donjokrajcima, oni čim čuju gdje smo mi pošli popaliće i poharati sve Bajice. Tada je ustao Vojvoda Bogdan Martinović i rekao:

Opširnije: Granica između Njeguša i Bajica