Ako želimo napredovati, trebalo bi pod hitno uvesti u srbsko obrazovanje ruski kao obavezan jezik i to samo iz jednog jedinog razloga. Kao što učimo američki jezik koji je potreban kako bi se lakše komuniciralo sa većinom svijeta, pa čak i sa Rusima tj. Rasima, tako je rasijski jezik tj. raški potrebno učiti kako bi bolje shvatili našu srbsku antičku istoriju. A važi i obrnuto, da Rasijani uče srbski kako bi shvatili svoje porijeklo.
Sam pojam „rasijani“ govori da su to Srbi u rasijanju.
Opširnije: Učimo raški jezik
Sokolsko društvo Borovo osnovano 1933. bilo je deo Sokolske župe Osijek. Imalo je 146 članova, 29 članica, 2 muška naraštajca, 73 muške dece i 65 ženske dece. Sve zajedno 315. (1) Prva javna vežba borovskog sokola održana je 1933. u Borovu selu. (2) Starešina je 1934. bio Tomo Maksimović, zamenik dr. Milutin Tičak, II zamenik Bogdan Dejanović, prosvetar Franjo Vrana, načelnik Zvonko Hribeski, zamenik načelnika Zdenko Zdražil, II zamenik načelnika Berislav Jeričević, sekretar Milan Cvijanović, blagajnik Ilija Sekulić, referent za sokolske čete Vlado Hmelarž. (3) Društvo Borovo priredilo je 2 juna 1935. Svetosavsku akademiju u Borovu. Akademiju je otvorio starešina Toma Maksimović istakavši značaj rada sv. Save za narod. Govor je završio sa usklikom “Slava sv. Savi”. Pevačko društvo „Gusle” iz Borova pod upravom sokola Vase Dabića pevalo svetosavsku himnu “Uskliknimo s ljubavlju.” Između dve recitacije koje su recitovala sokolska deca iz Borova, održao je prosvetar Vaso Dabić opširnije predavanje o sv. Savi. Izneo je život sv. Save, a posle opširno prikazao njegov rad i velike zasluge kao državnika, hrišćanskog propovednika, kaoekonoma i
Opširnije: Saša Nedeljković: Sokolsko društvo Borovo
Stalno nam pune glave sa pričom o nekakvim turcizmima, latinizmima, austrijancizmima i njemačkizmima u srbskom jeziku. A niko ne govori o srbizmima u drugim jezicima, kao da je to nešto nemoguće, a toga ima na pretek. Hrvacki jezik je pun srbizama, bosanski vrvi od srbizama, a crnogorski se ne da ni primjetiti od srbizama.
Kada se bilo koji takst piše na bilo koju temu uvijek, kao po nečijem diktatu, se mora spomenuti kako neke ključne riječi o kojima se govori u tekstu obavezno vuku korijen od nekuda drugo, a nikada od nas samih. Isto kao što se mora o čemu god da se piše obavezno da se najmanje jednom naglasi kako smo se mi Srbi tj. Slaveni doselili ovde. Nije ovo slučajno, zavjera je u pitanju i to višedecenijska.
Opširnije: Srbizmi u drugim jezicima
Br. 5/19 – 12. II – 7527 (2019)
Generalni sekretar UN Antonio Gutereš,
NJUJORK, SJEDINjENE AMERIČKE DRŽAVE
Vaša Ekselencijo,
Pišem Vam u ime prognanog srpskog naroda iz Republike Srpske Krajine (Zone pod zaštitom UN), koju je okupirala Republika Hrvatska 1995. godine, a taj srpski narod u broju od 800.000 nije stavljen pod zaštitu UN, te mu je hrvatska država zaplenila svu pokretnu i nepokretnu imovinu, a UN ne preduzimaju ništa da se to učini i da se oni vrate u svoju Republiku Srpsku Krajinu (Zonu pod zaštitom UN), čime bi se okončala i okupacija Republike Hrvatske.
Opširnije: Istra i Zadar su srbske zemlje
Na slici se vide iranska i srbijanska ambasada u Sarajevu. Blizu su jedna drugoj. Možda neko i zamjeri što se koristi naziv „srbijanska“, ali ako se kaže „srpska ambasada“, neko bi mogao da pomisli da je to možda ambasada Republike Srpske, pa bi se mogli izroditi veći problemi. Ovako je naziv precizan i tačno se zna na koju državu se ambasada odnosi.
Srbi i Iranci tj. Persijanci, imaju odavno dodirnih tačaka. Ljudi koji su bili u Iranu kažu da ima sela u kojima se i danas govori jezik veoma sličan srbskom. A evo vam i slike jednog kao Iranca koji bi mogao proći i kao Srbijanac i obrnuto. Čak su i kape slične i sličnog su naziva.
Opširnije: Iran, Srbija i agresija
Godinama gledamo kako iz Sarajeva, a i iz drugih dijelova Jugoslavije odlaze ljudi sve masovnije i masovnije na Igman podsjećajući se „Igmanskog marša“, kada su borci Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije (NOVJ), poznatiji kao „partizani“ učinili nadljudski poduhvat devetnaestosatnog neprekidnog marša na -30 stepeni.
Na okupljanju mogu da se vide i sadašnje zastave BiH što je bezsmisleno, jer je sadašnja BH zastava, kao i sva država, negacija cjelokupne borbe jugoslavenskih partizana za svoju državu i njeno oslobođenje. Kao što je ujedno i borba svih jugoslavenskih Srba da žive u jednoj državi. U trenutku napada na Kraljevinu Jugoslaviju, Bosna i Hercegovina nije ni postojala, Jugoslavija je bila podjeljena na banovine. Sadašnja BH zastava je simbol protivustavne secesije od Jugoslavije protiv izričite volje Srba, koji su sačinjavali ogromnu većinu partizanskih jedinica, o čemu je govorio i sam Tito:
Opširnije: O čemu se nerado govori povodom „Igmanskog marša“
