O potkradanju srpske kulturne baštine i rasrbljavanju

makarska crkvaMakarska je omiljeni Dalmatinski grad u koji Sarajlije najradije odlaze na ljetovanje. Prošetati Makarskom u vrijeme godišnjih odmora je ponekad kao prošetati Sarajevom, uvijek se neko poznat sretne. A neki sugrađani se češće sretnu u Makarskoj nego u Sarajevu.

Makarska je luka i kao sve luke u prošlosti imale su vojnu zaštitu, koja se obično sastojala od tvrđave sa vojnom posadom postavljenom na uzvišenje sa kojeg se ima najbolji pregled i strateška pozicija za što jednostavniju odbranu.

atikdz1Obnavljajući Atik džamiju u Bijeljini, u temeljima je otkriven hrišćanski arheološki materijal. Kao i mnogo toga u vrijeme strahovlade OHR, i ova epizoda je ostala nepoznata široj javnosti.

O ovakvim slučajevima je u zemlji poput naše neophodno govoriti, bez obzira šta o tome mislio OHR. Porazna je činjenica da je arheološko otkriće potkraj 2002. godine, žestoko protreslo javnost i dovelo nacionalne strasti do maksimalne zategnutosti.

Dok se sa jedne strane govorilo o srednjovijekovnoj pravoslavnoj crkvi i događaju koji će osvijestiti muslimansko stanovništvo da pogleda do svojih korijena, sa druge strane su sumnjičili da su kameni spomenici doneseni iz Srbije, i da je sve to pokušaj da se zaustavi obnova islamske bogomolje. U svakom slučaju, na istorijsku i arheološku vrijednost pronađenih spomenika se najmanje obraćala pažnja, kao i na to kako ih sačuvati. Nakon obavljenog istraživanja i nakon što su temelji Atik džamije zaliveni betonom, priča je potonula u zaborav.

Čujem da su me Narodna i Univerzitetska biblioteka u Sarajevu, zajedno sa mojom spisateljskom sabraćom, uvrstila u bosansko-hercegovačku književnost, a jezik kojim smo pisali i pišemo još uvek, nazvali bosanski. Na tom spisku su, dakle, svi koji su imali nesreću da se rode u toj kolevci bratstva i jedinstva. Među njima i Ivo Andrić za koga je izvesni ideolog bosanskog jezika Tunjo Filipović (blistav um, kao što mu i samo ime kaže), napisao u svoje vreme da su knjige nanele više zla Bosni nego svi osvajači koji su prošli kroz nju. Naći se sa Ivom Andrićem na istom spisku, čini me ponosnim – takvoj počasti se nisam nadao; malo je reći da sam duboko zahvalan, ali da ne mogu prihvatiti takvu čast.

banja luka banj brdo

Umujmo malo nad isječkom jedne vijesti pronađene na međumrežju, ili u prevodu na američki jezik - internetu.

Svima je postala normalna nenormalna stvar da se ime glavnog grada Republike Srpske piše kao „Banjaluka“, a pri tome niko ne piše  „Novisad“, nego Novi sad. Kako niti ko piše Mrkonjićgrad niti Kotorvaroš, tako nema potrebe ni pisati „Banjaluka“. Ne treba biti dosljedan u nedosljednosti.

jezikNa srpskom jezičkom prostoru uveliko traje proces balkanizacije; ta pojava se najčešće vezuje za usitnjavanje, rasparčavanje društvenih zajednica, a sad se to dešava i jeziku. Književni/standardni jezik koji je Vuk St. Karadžić stvorio za potrebe srpskog naroda i njegove kulture do kraja devetnaestog veka prihvaćen je na prostoru između Slovenije i Bugarske, odnosno u četiri bivše jugoslovenske republike.