Ostalo

Sokolovac na Jadranu

CastellastuaSavez Sokola je težio da što više poveže narod koji je dugo vremena bio razdvojen, a sa druge strane da pomogne razvoj siromašnih oblasti. Verovali su da je to moguće kroz podsticanje letovanja na Jadranu. Teritorija Tivta obuhvatala je najpasivnije krajeve Zetske banovine. (1) Arhitekta Momir Korunović je pri obilasku društva Tivat obišao mesto za savezno letovalište pri selu Krtolama, koje je preporučilo sokolsko društvo Tivat. Smatrao je da mesto odgovara jer je imalo osobit pesak i ne duboko more kao i zelenilo. Opština Krtolska bila je spremna da pokloni zemljište Savezu Sokola koliko je bilo potrebno. (2)  Radi propagande sokolstva sokolska društva su priređivala izlete u bližu i dalju okolinu. Sokolsko društvo u Tivtu je 28 jula 1935. zajedno sa četama Krtoli i Bogdašić održalo godišnji javni čas u Krtolima. Društvo je priredilo izlet na plažu „Pržna” sa celokupnim članstvom u svečanim odorama. Učestvovala je i muzika ratne mornarice. Po dolasku na pristanište  „Oko” krenuli su svi učesnici u povorci, sa muzikom na čelu, kroz selo gde su bili pozdravljeni od meštana. Po povratku sa plaže  „Pržna” održan je javni nastup u Krtolima. Program je pratila muzika mornarice. Prvo je govorio je starešina župe Cetinje Gavro Milošević. Na času je izvedeno 12 tačaka. Načelnica društva Nevenka Kovačević uvežbala je balet. (3) Zaliv Pržno bio je u blizini kraljičinog dvorca Miločer. Sokolska društva organizovala su letovanja na Jadranu kao taborovanja pod šatorima.  

Sokolska župa Mostar koristila je zajedno sa župom Cetinje plažu za taborovanje na obali Sokolovac kod Trasta-Pržna (Tivat). Tu je bio održan sastanak delegata Sokolskih župa Mostar, Cetinje i Sarajevo 8. avgusta 1937. radi razrade programa rada u okviru Sokolske Petrove petoljetke. Sokolska društva II okružja župe Cetinje u prisustvu predstavnika župa Mostar i Sarajevo, priredila su priredbu na plaži Sokolovac. Sem sokola došli su i njihovi prijatelji iz mnogih mesta Boke Kotorske. Učestvovala je muzika mornarice. Izletnike je dočekao slavoluk i selo, pristanište i plaža iskićena zastavama. Dok se omladina zabavljala, stariji sokoli su zborovali. (4) O taborovanju je pisao i „Glas Boke”. U članku „Jednodnevno taborovanje sokola II okružja na plaži „Sokolovac” isticalo se društva i čete bokokotorskog okružja priređuju jednodnevno taborovanje na omiljenoj plaži „Sokolovac” (Trašte, Pržno). Najavljeno je međučlansko takmičenje iz pojedinih disciplina na moru. Pored ostalih zabavnih tačaka trebali su da prirede lutriju sa darovima. Na taborovanju su učestvovali sokoli i prijatelji ne samo iz Boke nego i iz Dubrovnika, Budve i Crne Gore. Na plaži je najavljen bife sa hladnim jelom i pićem. Ipak su preporučili posetiocima da ponesu i hranu sa sobom. Svi učesnici su imali 50 odsto popusta na brodovima „Zetske plovidbe”. (5)  S. Svoboda iz Tivta opisao je svoj boravak na plaži Sokolovac u članku Sokoli na Sokolovac!” u listu „Sokolić”. U članku se isticalo : „Na otvorenoj pučini izvan Boke nalazi se divna plaža, najljepša na Jadranu. Ali ona je otsječena od zaleđa i prilično nepristupačna za iskorišćavanje. Nju su jedino Sokoli iskorišćavali pa se zato i njeno ime Trašte pretvorilo u Sokolovac. Sa dvije strane strše grebeni u more bez druge obale, a u sredini uvala, uvija se bijeli polukrug, oko tri sto metara duga pješčana plaža. Iznad plaže maslinjaci i vinogradi. Slet cetinjske župe na Sokolovac. Biće takmičenja, kupanja, igranja do mile volje. Sokoli sa veseljem vrše pripreme za izlet i s nestrpljenjem se očekuje dan – nedjelja. Konačno evo te očekivane nedjelje. Brodovi dolaze sa Sokolima i drugim posjetiocima iz svih krajeva Boke te Cetinja. Obala puna šarenila, muzika, triput : Zdravo; brod se naginje i napokon se kreće. Brzo se dolazi na suprotnu obalu, još jednosatno pješačenje i dolazak na plažu, okićenu zastavama. Svojim redom svrstavaju se takmičari, dobivaju brojeve i takmičenja počinju burno praćena od ostalog građanstva. Trčanja, skokovi, kugla, odbojka i t.d. Sve se to odvija svojim redom. Napokon i to svršava. Braća starješine drže pozdravne govore i svi dobivaju voljno. Divno je vidjeti mladost svu opaljenu od sunca kako se talasa i na moru i na kraju natjeravajući se toplom ili pak izvodeći piramide ili zatrpavajući jedan drugoga pjeskom. Pjesma, trčanje, kupanje, slikanje, natjerivanje, prskanje ... . Jedan zvuk trube i svi su na okupu. Žalosnim okom gledaju na sunce, koje tone u mora. Oblačenje! - U red! I odlazi se s lijepom uspomenom i nadom da opet skoro dođe na tu omiljenu sokolsku plažu”. (6)

Sokolska društva iz unutrašnjosti težila su da letuju na sokolskim plažama na obali. Uprava Sokolskog društva Beograd I rešila je da od 15 jula do 15 avgusta 1939. letuje na plaži Pržno, nazvanoj Sokolovac u mestu Radviću kod Tivta u Boki Kotorskoj. Plaža je bila zaklonjena od svih vetrova i pogodna za kupanje dece i neplivača. Mogli su se priređivati vrlo često izleti zbog dobrih komunikacija. Mesto je bilo pogodno za snadbevanje sa namirnicama i ostalim potrebama za sokolsko taborovanje. Društvo Beograd I je raspolagalo sa dovoljnim brojem šatora za taborovanja. Na letovanje su mogli da idu samo disciplinirani članovi, naraštaj i deca. Cena letovanja za ceo mesec, sa putnim troškovima, bila je 700 dinara.   (7)

Na inicijativu Sokolskog društva Tivat i njegove čete Radvići, Sokolska župa Cetinje radila je da zaliv Pržna pretvori u stalno sokolsko letovalište na moru. U tome je  župi  pružena pomoć od vojnih i civilnih vlasti. Naročito su joj pomogli komandant divizije na Cetinju, general Varjačić i komandant Boke Kotorske, general Aračić. Oni  su omogućili da se zamisao sprovede u delo,  da plaža, na samom ulazu u zaštitnu bazu ratne mornarice, postane gnezdo sokola. Sokolsko društvo Tivat je otkupilo iz svojih sredstava jedan kompleks zemljišta na obali, i na njemu podiglo paviljon dugačak preko 20 metara, kao početak radova. Projekte za  paviljone izradio je član sokola Lah, mornarički kapetan iz Tivta, jedan od najagilnijih pionira u radu na izgradnji Sokolovca. Opština Radvići, poklonila je Savezu Sokola jedan kompleks zemljišta od oko 10 hiljada kvadratnih metara, na kojem su trebali da se izgrade stalni paviljoni od strane sokolskih župa i društava.  Plaža je trebala da postane zborno mesto sokola iz svih krajeva Jugoslavije za vreme žarkih letnjih dana. Plaža Sokolovca je bila pokrivena najfinijim peskom kakvog je imao još jedino Hercegnovi. Sokolovac je bio plaža sa divnim izgledom na otvoreno more. Zaliv je bio nenaseljen i odvojen od bližih većih naselja. Najbliže naselje je bilo selo Radvići, udaljeno 2 kilometra od Sokolovca. Organizatori su zamislili da sokoli provedu u Sokolovcu za vreme letovanja život, koji bi se zasnivao potpuno na sokolskim principima, sa svima sokolskim vaspitnim metodama. Sokolovac je počeo kao sokolsko letovalište 17 jula 1939, kada je došlo na letovanje stotinu beogradskih sokola, pripadnika društva Beograd I. Toga dana prvi put je zalepršala sokolska zastava u zalivu Pržno, zabeleli se šatori i odjeknula pesma „Sokolskom snagom svom...”.  (8)

Savez Sokola poslao je 1939. Sokolskom društvu Tivat pomoć za uređenje letovališta od 30.000 dinara. Tim novcem trebalo je graditi bunare i barake. U „Sokolskom glasniku” smatrali su da kada bude završeno uređivanje, „Sokolovac” je trebao da bude jedno od najuređenijih letovališta za sokole na Jadranu. Polovinom jula 1939. trebalo je da stignu u letovalište „Sokolovac” oko 250 članova i članica sokolskih društva Beograd I i Tuzla.(9) Interesovanje sokolskih društava iz cele zemlje za plažu „Sokolovac” bilo je veliko. Sokolskom društvu Tivat stizale su brojne prijave za letovanje. (10)

  1. Brinić opisao je u „Sokolskom glasniku” jedan dan u sokolskom taboru u Sokolovcu. Na taborovanju je bilo 90 sokola. U svom članku istakao je : „Sokolovac je plaža na otvorenom Jadranu. Oivičen brežujcima, s večito zelenom odećom, on se duboko uvukao u kopno... To je letovalište beogradskih Sokola. Na dvesta koračaja od automobilskog druma, na sredini plaže, uzdiže se velika kapija, na kojoj se s obe strane lepršahu dve velike državne zastave kao da sokolski pozdrav s plavog Jadrana šalju ponosnom Dunavu i Savi i našoj beloj prestonici. Tabor još spava, samo dežurni članovi i članice posluju oko kuhinje. Šatori nose ime znamenitih sokolskih radnika : Tirš, Paunković, Gangl, dr. Belajčić, dr. Popović, Žakula i dr. Jutarnje sunce nečujno budi tabor. Do šest sati skoro svi su na nogama, a pola sata kasnije trubač “Gandi” okuplja ih u zbor. Deca, naraštajci i odrasli članovi žure k određenom mestu. Tu pored pravnice svrstavaju se sokoli bez razlike zvanja i položaja.” Starešina tabora  Mihajlo Nikolić je u drugoj polovini letovanja primio dužnost od Milenka Ćasića. Zajedno sa načelnikom i načelnicom sačekao je da se svi sokoli okupe, a zatim je trubaču dao znak za molitvu. Tada je odjeknula pesma „Sokolskom snagom svom...”.  U članku je nastavljeno : „.. vežbači odlaze na  jutarnje vežbe. Na obližnjoj ledini u senci granatih maslina, bruju dečija pesma, praćena ritmičkim pokretima naraštajki : „U Milice, u Milice, duge trepavice ...”. Malo dalje članice izvode svoje sletske vežbe. Dole na žalu naraštajci se takmiče u trčanju i skokovima, a iznad njih, na pesku, članovi vežbači vrše vežbanje. Na ponovan znak trube tabor se okuplja i kreće na doručak. Prolazi se pored “Kuhinje kod masne varjače” i tabor zakreće levo na široku terasu, koja se diže iznad kruga. S nje se ulazi u prostran paviljon gde dežurne članice služe jutarnji obrok. ...  Postepeno  paviljon se prazni. Pod šatorima i okolo njih obavljaju se jutarnji poslovi, nameštaju se kreveti, dovode se u red odela, šatorske reduše metu šatore  i njina “dvorišta”, dok dežurne sređuju krug. .... Naraštaj i članstvo vrše jutrom i večerom polusatno vežbanje. Uskoro ćemo ovde davati javan čas, a u Tivtu sokolsku akademiju. Sem toga, svak je dužan da se sam brine o svojim ličnim potrebama. Ovakovim načinom života želimo da kod varoške mladeži, koja je navikla da uvek dolazi na gotovo, razvija smisao staranja o samom sebi. ... Mi ovde imamo članova raznih profesija i raznog vaspitanja..... Ekonom Pera prilazi starešini da se sporazumeju za sutrašnju hranu. Treba se pobrinuti da se devedeset morem nadraženih apetita pet puta dnevno zadovolje. ... Kroz to vreme plaža, koja se nalazi s južne strane do samog logora, lagano se puni. ..... Kako vam se dopada ovde ? pitam sestru Maru. -- Odlično.  Sokolovac je jedinstven. Prošle godine obilazila sam mnoge naše plaže, ali se ni jedna po svojim prirodnim lepotama ne može meriti sa Sokolovcem.   .... Oko česme u taboru sve veća gužva. Spira se žurno pesak i morska so svežom bunarskom vodom. .... Posle ručka tročasovni odmor, koji svako iskorišćuje po svojoj volji. Neki s ćebetom u ruci traže hladovinu ispod krošnjastih maslina, drugi svraćaju u obližnji bife na hladno piće, a treći se vraćaju paviljonu s pisaćim priborom. Ali većina opet ide k plaži. To su oni koji nikad nisu siti sunca i mora. Sem toga, u to doba i meštani dolaze na plažu s kojima su taborovci već od prvih dana u drugarskim vezama. “Gandi” i Leka, u šatorskoj tišini, s drugovima, spremaju repertoar diletantskog pozorišta. Prva tačka večernje predstave biće “Hotel kod masne varjače”, u kojoj se komično prikazuju nezgode nezadovoljnih taborovaca. Druga tačka : “Lekcija iz astronomije” -- sudbina onih koji se mešaju u tuđe poslove o kojima pojma nemaju. Pauze će ispuniti brat Oblak pesmom o Katarineti i dr. Biće i gostiju, zato se uloge ozbiljnije uče, da bi predstava ispala na opšti smeh i da bi se kasnije uz harmoniku veselije igralo i pevalo. A na plaži je sve življe. Nekoliko meštana leže zatrpani do grla i grančicama smrče brane se od sunčane žege. Desno i levo šarene se grupe kupača i kupačica : jedni plivaju, drugi se takmiče u trčanju, stvarajući vodoskoke širokih mlazeva, treći izvode razne vežbe i akrobacije pljuskajući na sve strane oko sebe zagrejanu morsku vodu. I tako sve do večera. Mnogi do tog doba i ne svrate u tabor. Sledovanu užinu drugari primaju i dodaju jedan drugome po pesku, po hridinama u moru i po čamcima. Jedino vežbači u šest časova nastavljaju svoje redovno dnevno vežbanje. Tek kad sunce zađe, tabor oživi. U sedam sati glas trube poziva zbor. Tada se deli prispela pošta, vrši se dnevni raport i određuju se za idući dan dežurstva i požarčenja. Sa zbora se u propisnom redu ide na  večeru. Paviljon ponovo zabruji kao pčelinjak. U očekivanju jela komentarišu se dnevni događaji u prvom redu s vežbališta.  ... . za skorašnju priredbu, za koju se već počinje uređivati bina i gledalište na prostranoj terasi. .... publika počinje puniti “dom”, i grabiti se za bolja mesta, i posmatrajući završetak “scenskih radova”, očekuje pojavu svojih ljubimaca. ....  kao da pričaju o Nemanjića Savi, koji je tu u blizini, na Prevlaci, podigao beše duhovni svetionik Boke Kotorske, manastir sv. Arhangela Mihaila; šume kao da govore o o morskim vukovima bokeljskim, braniocima slobode .... šume kao da pevaju večito opelo herojima Plave Grobnice.” (11)

Sokolska društva organizovala su letovanja po unutrašnjosti i na Primorju u vidu taborovanja pod šatorima.. Svoja ograničena sredstva sokolska društva su izdvajala na putovanja i letovanja svojih članova. Sokolići su vreme provedeno u taborovanju provodili u vežbi pod vedrim nebom, u šetnji po obali, u utakmicama u veslanju i plivanju.  Savez Sokola težio je da što više poveže krajeve koji su bili dugo vremena razdvojeni, a sa druge strane da pomogne razvoj siromašnih oblasti. Verovali su da je to moguće kroz širenje letovanja na Jadranu. Sokoli su bili svesni i toga da je teritorija Tivta obuhvatala najpasivnije krajeve Zetske banovine. Na inicijativu Sokolskog društva Tivat i čete Radvići, Sokolska župa Cetinje radila je da zaliv Pržna pretvori u stalno sokolsko letovalište na moru. Prvo su organizovana jednodnevna taborovanja. Kasnije organizatori Sokolovca zamislili su da sokoli provedu u Sokolovcu za vreme letovanja život, koji bi se zasnivao potpuno na sokolskim principima, sa svima sokolskim vaspitnim metodama. Savez Sokola poslao je 1939. Sokolskom društvu Tivat pomoć za uređenje letovališta od 30.000 dinara. O letovanjima sokola izveštavali su  listovi, glasilo Saveza Sokola „Sokolski glasnik“, „Sokolić” kao i  „Glas Boke”. Dok je  „Glas Boke” izveštavao o ekonomskom značaju sokolskih taborovanja, dotle je u „Sokoliću” i  „Sokolskom glasniku“ opisani doživljaji učesnika taborovanja. Uz Sokolovac na Jadranu sokoli su podigli i odmaralište Sokolovac na Palićkom jezeru kod Subotice. Time su podigli duhovnu vertikalu koja obeležila teritoriju nacionalne države koju je trebalo braniti. Glavni zadatak sokola bio je da povežu krajeve koji su bili vekovima razdvojeni i učvrste nacionalni duh kod svojih članova i članica.

Saša Nedeljković,.član Naučnog društva za zdravstvenu istoriju Srbije

Napomene :

  1. Josip Baseli, „O sabiranju doprinosa za izgradnju sokolskih domova”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 26 februara 1931, br. 9, str. 2; „Sokolsko društvo Tivat”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 26 februara 1931, br. 9, str. 4;
  2. Momir Korunović, „Izveštaji za 5 redovnu redovnu glavnu skupštinu Saveza Sokola Kraljevine Jugoslavije u Beogradu 12 maja 1935, str. 180;
  3. „Javan čas Sokolskog društva Tivat u Krtolima”, „Sokolski glasnik“, Ljubljana, 30 avgusta 1935, br. 32, str. 3;
  4. „Sokolska Petrova Petoljetka 1936-1941”, Izdanje Sokolske župe Cetinje, štamparija “Napredak”, str. 1,3, 4, 6; „Na „Sokolovcu”, „Sokolsko taborovanje na plaži”, „Glas Boke”, Kotor, 14.8.1937, br.238, str. 3;
  5. „Jednodnevno taborovanje sokola II okružja na plaži „Sokolovac”, „Glas Boke”, Kotor, 7.8.1937, br. 237, str. 3;
  6. Svoboda Tivat,  „Sokoli na Sokolovac!”, „Sokolić” list za sokolski naraštaj”, u Ljubljani, juli-avgust 1937, br. 7-8, str. 162, 163;
  7. „Letovanje sokolskog društva Beograd I”, „Sokolski glasnik”, Beograd, 16 juna 1939, br. 24, str. 6;
  8. N. „Sokolovac, -- letovalište jugoslovenskih Sokola”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 4 avgusta 1939, br. 31, str. 3;
  9. „Kratke vesti iz našeg Sokolstva”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 14 jula 1939, br. 28, str. 7;
  10. „Ljetovalište „Sokolovac”, Glas Boke”, Kotor, 1.7.1939, br. 333, str. 3;
  11. Brinić, „Jedan dan u taboru Sokola u Sokolovcu”, „Sokolski glasnik“, Beograd, 25 avgusta 1939, br. 34,  str. 2;