Pričaj srbski

Da bi se bolje shvatila ideja i opravdanost zagovaranja naziva srbica umjesto ćirilica, potrebno je upoznati se sa tri slijedeće istine:

 1.Srbi su stariji od hrišćanstva. U prilog ovoj istini se ne moraju podastirati posebno neki dokaz,valjda je svima jasno da je svijet postojao i prije Isusovog rođenja. A i logično je samim tim što je neko morao roditi Isusa, kao i njegove rodtelje, kao i tih roditelja roditelje, što znači da je svijet morao postojati i prije njega.

 

Uloga Jerneja Kopitara u unijaćenju Srba

Pitanja jezika i kulture uopšte spadaju u izuzetno značajna identitetska pitanja, jer se radi o posve specifičnim komponentama nacionalnog identiteta. Naime, te identitetske kategorije su važan element kako u etničko-kulturnoj identifikaciji, tako i u onoj građanskoj, političkog tipa. Već iz ovog je jasno da jezik i kultura imaju i vanredan politički značaj. Stoga i ne čudi što su često predmet političke manipulacije i (zlo)upotrebe u vidu njihove instrumentalizacije radi postizanja određenih političkih i nacionalno-etničkih ciljeva.

Radovan Damjanović, istoričar

„Srpsko-srpski rečnik“, Beograd 2003.

Odsrbljavanje ili Otkud Hrvatima srpski jezik?

Dubrovnik je verovatno najbolji primer da se ukratko prikaže proces odsrbljavanja. To je grad koji od postanka nije bio naseljen Hrvatima niti je ikad bio pod njihovom državnom vlašću, a danas je „napučen“ isključivo hrvatskim „pućanstvom“ i, dabome, nalazi se u Hrvatskoj.

I kad su pali pod tursku vlast, svi Bosanci i Hercegovci su upotrebljavali ćirilicu ukoliko su uopšte bili pismeni.

Prof. Konstantin Jireček je u Jagićevom Arhivu za 1899. naveo in extenso mnoga pisma i isprave s kraja XV i početka XVI veka nađene u Stonu, na ostrvu Pelješcu. Među njima ima podosta pisama upućenih iz Bosne odnosno Hercegovine. Tako piše 1512. sa Neretve Đuro Radašinović knezu u Ston; 1514. Vićenco Božidarović iz Novog Pazara tutorima Ilije Nikole Radinova; 1526. Đuro Rusković iz Vrhbosne (Sarajeva) Stjepanu Živanoviću; 1550. Andrija Stjepanović iz Bosne Marinu Simonovom; itd. sve ćirilicom.

Draga Bojović

Filozofski fakultet, Nikšić

OPET O „PREIMENOVANJU" (DOIMENOVANJU, RAZIMENJAVANJU...) SRPSKOG JEZIKA U CRNOJ GORI, I JOŠ PONEČEMU

Sažetak: Ovi ogledi sadrže pokušaje tumačenja nevjerovatnih političkih procesa u Crnoj Gori koji su unizili dostojanstvo i ugled srbistike, pa i srbokroatistike, grubo otevši pitanje jezika i postupivši na kraju po usko-parlamentarnoj ostrašćenosti – proglašavanjem „crnogorkog“ jezika kao „službenog“.

Potkategorije