Pravoslavlje
Nešto o manastiru Gomeli
- Detalji
Mnogi manastiri Srpske pravoslavne crkve u Bosni i Hercegovini davno su ugašeni ili porušeni i samo još po neki tekst u starim novinama i časopisima svjedoči o njihovom postojanju.Jedan tekst iz Dabro-Bosanskog Istočnika iz 1888. god. potvrđuje priču o jednom manastiru na području današnje opštine Cazin u sjevero-zapadnoj BiH.
Jedna neobična slavska ikona
- Detalji
Proučavajući veliki broj radova starih srpskih slikara — ikonopisaca — što se nalazi u Sarajevu u privatnom posjedu, u staroj srpsko-pravoslavnoj crkvi, njenom muzeju ili grobljanskim kapelama mogao sam ustanoviti da je on dobrim, ako ne i većim, dijelom nastao u samom Sarajevu, bilo da su ga radili domaći ikonopisci, bilo došljaci, koji su na prolazu tražili zaposlenja i zarade. To su bili većinom ljudi iz onih krajeva s kojima je sarajevska srpsko-pravoslavna crkva održavala prisnije veze, što po svom hijerarhijskom položaju, što po nacionalnom osjećaju, a koji su inače bili do istrebljenja ugrožavani pod turskim gospodstvom.
Nekadašnji manastiri Bršljenac, Sv.Ana i Drenovac
- Detalji
Opširnije: Nekadašnji manastiri Bršljenac, Sv.Ana i Drenovac
Kratka istorija srpsko-pravoslavne crkve u Vrućici
- Detalji
Najstarija crkva u srezu tešanjskom, izuzev dva manastira, i to: Liplјana, koji se nalazio u selu Liplјu, uz riječicu Bistricu, pod brdom Osojem; te Stuplјa, za koji se zapravo tačno ne zna gdje je postojao, ali je najvjerovatnije, da je bio ispod planine Borja, na mjestu zvanom Crkvina, i za koje manaetire stoji zapisano u »Zborniku za istoriju, jezik i književnost srpskoga naroda« od Lj. Stojanovića, da su godine 1696 sagoreli i opusteli, jest svakako crkvica u selu Vrućici, kod Teslića.
Opširnije: Kratka istorija srpsko-pravoslavne crkve u Vrućici
Krsna slava
- Detalji
KRSNA SLAVA
Jedna od glavnih odlika srpskog Pravoslavlja, za koju ne zna ostali hrišćanski svet, jeste krsna slava. Pre primanja hrišćanstva Srbi su bili mnogobožački narod. Pored vrhovnog boga Peruna, koga su svi poštovali, svaki dom je imao i svoje domaće božanstvo. Po prirodi sentimentalni i vezani za domaće navike i običaje, u susretu sa hrišćanstvom, Srbi su se najteže odricali tih domaćih božanstava. Mudri i praktični Nemanjin sin, Sveti Sava, mnogobožačke kumire i idole, zamenio je velikim svetiteljima Crkve Hristove, koji postadoše zaštitnici i pomoćnici srpskih domova, crkava i manastira, porodica i plemena, sela i gradova, pa i čitavih pokrajina i oblasti. Tako je nastala krsna slava.