Zapadni Srbi

Lika - Svatovska nazdravica

Svatovska nazdravica (iz Like)

Kad se kumovski „čureg“ (kumovski kolač) dijeli u svate, stari svat nazdravlja ovako:
Uzdižem čašicu, napijam zdravicu za kuće gospodara, koji smo stupili u ovaj dom pod ovaj krov, da bi Bog poživio kuće gospodara, ostalo društvo koje se sabralo pod ovaj krov i u ovaj dom. (Iziosi čureg).

Evo me s kruvom, koliko na ovom kruvu šara, tolnko ima' snaja, koliko pisma, toliko ima' sina, on se njima ponosio, kao soko visinom, zec brzinom, junak na vranom konju na ravnom polju, širokim putem odlazio širijem dolazio.
Bog mu dao ravno polje, oštro gvožđe, duge uvrate, jake voke, u polju težake, ovnove vilaše, prasce zubaše, te prodavao ovnove vilaše i prasce zubaše za zlatne dukate, svijstle groše, te dariva snašice, punice i ostale prijateljice, a najkašnje siroma osta' boz krajcera.
Bog mu dao rajsko stanje, od ljudi počitovanje. Bog mu dao ravno polje, oštro gvožđe, duge uvrate jake voke u polju težake, oni orali šenicu
bjelicu, otud ide sv. Petar i Pava zlatnim se štapom noštapaju, tiha kiša porašala. Boga moli sv.Petar i Pava, da rodi ’šenica bjelica po dnu da je busata, po srijedi da js vlasata a po vr'u klasata; da bi bio snop ko pop, klas ko đak, strnika ko vrljika, na tom polju sađeli stog, na njem sjedi Gospodin Bog, nekom dijelio i šakom, nekom kapom, a nama krasna braćo i prijatelji s našom srećom i punom vrećom; u mlinu se nadomiljalo, u naćvama nakuvavalo u peći nadopjecalo i svoj braći nadotjecalo.
Evo hljeba i žarke pogače, koja na vjetru vijata na situ sijata, s jajima kuvata, oću je lomiti, Bogu se moliti, četir četvrti, 8 komada; 16 komadića više đelića, jer nas je masa, da bi bilo u sto dobrih časa!
Evo me s vinom: Ako bude vince vinovito, biće ljeto kišovito, ako bude vince vinokvas, biće nama dobar glas, ako bude rakija žeženica, rodiće nam proja i šenica i u brdu vinova lozica, tko nam je zlotvor, ubno ga Gospodin Bog, strijelom kroz plot, u luli noge prekrstio, kroz kamiš se provlačio, Bog mu dao lojenu glavu, voštane noge, te ne moga' ljeti na sunce, zimi k vatri, crnji bio od lonca tanji od konca.
Ovaj kuće gospodar imao dvoja vrata, jedna mu vrata dračom i trnjem zarasla, a druga mu otvorena bila, ona koja mu dračom i trnjem zarasla odonud mu neprijatelji dolazili, a ona koja mu otvorena bila, odonud mu prijatelji doodili i dobre glasove donosili, dakle uzimljem vrčinu, zasukujem brčinu, pazi druže kako Vujo struže, svi zdravi i ja s Vami!

Čuo pa zabiljžio
Miloš Đ. Škarić
učitelj
"Bosanska Vila" 1907.
Br.21. i 22.
Str.348

• rsk,
• lika,
• lika,gracac,