Zapadni Srbi

Hercegovina - PJESMOM I IGROM KROZ HERCEGOVINU

 O GANGAMA
Fragment iz knjige "Hercegovina pjesmom umivena", Beograd 2004.

Ganga je napjev, jedan od načina na koji se u Hercegovini pjevaju izvorne narodne pjesme, to je vrsta melodije kod koje jedan od pjevača vodi, a svi ostali snažnim glasovima podržavaju pjesmu. Sve izvorne pjesme sa područja Hercegovine i šire svrstavaju se pod pojam gange, iako se na drugi način pjevaju... Tako se pod tim pojmom više ne podrazumijeva samo vrsta melodije i nacin pjevanja, nego uopšte sve hercegovačke izvorne pjesme. Ganga nema nikakvih lokalnih granica i ne pjeva se samo u Hercegovini, vec i u Crnoj Gori i širom Vojvodine (Banat, Bačka i Srem), samo pod drugim nazivom Becarac i ne ogranicava se samo na mali broj tema i ne pjeva se samo ijekavskim, vec i ekavskim i ikavskim narjecjem. Sve je smiješano, što se i u knjizi može naci, a zašto i ne, kad se ljepše i bolje rimuju i pjevaju, a tako ustvari mi i zborimo. Pa kažu: "kad se ekavac naljuti, progovori ijekavski". Vjerovatno sočnije mu je opsovati.Tačnije, otkako su teme postale zajedničke, ganga ce možda samo povremeno spomenuti mjesto u kome je nastala. Ili, samo trenutak kasnije ona ce postati univerzalna, bice zajednicki komentator svih briga, zgoda i nezgoda kojih je prepuno na sve strane. Ganga pjeva i ide po redu i uvjerava nas da su novi obicaji, novi nacin življenja i sve novo što je tako iznenada stiglo u selo, pa i u grad, dovoljan povod da sve uzavri, da kipti, da bude u naponu, a gangi upravo takva atmosfera i odgovara. Ona je uvijek rezultat jedne novostvorene situacije, ona je uvijek najbolji znak jedne nove i neobicne atmosfere, napona i napora koji traže oduška u pjesmi. Zato ona, možda ponekad i vevješto, ali uvijek veoma iskreno pokušava da pjeva o seoskim mladicima...I tako sve redom komentariše i pjeva od zadruge do trudodana, od brazde do gazde, od Mijata do "fiata", odnosno i želju za automobilima onih koji su skucili kucu, pa su riješili da pokažu cijelom svijetu kako mogu još bolje živjeti... Ona je ozbiljna kada se ide u borbu, ona je šeret kad se samo krišom spominje ljubav, ona je oštra i nemilosrdna kad se treba narugati nepijatelju-dušmaninu. Otuda, ta ganga ponekad lici na ratni izvještaj u pjesmi spjevan a nekad se u njoj prepozna dobrocudni i veseli Hercegovac, koji je došao do puške, nakrivio zavratu-šajkacu i krenuo u borbu spreman da pobijedi...Godine su prolazile. Neprimjetno, ali sigurno, vrijeme je cinilo svoje. Ako se ganga u prvim poslijeratnim godinama potrudila kako su devojke skinule uniformu i obukle cicane haljine, sad joj nije moglo promaci kako se umjesto cica pojavio najlon. I pojavilo se mnogo toga. Nije više ni ganga mogla pjevati o tome kako se ore volovima, jer su traktori odavno uzorali prve brazde, a selo je lagano, ali sigurno ulazilo u nove navike, prihvatalo ih, bivalo sve bliže gradu, sve više trošilo struju da bi docekalo i vrijeme anti-bebi pilula i čovjekovog leta na Mjesec.Pred nama su hiljade gangi koje su upravo pedantnošcu najsavršenijeg hronicara ulazile u svaku poru svakodnevnice bilježeci u njoj, duhovito, nenametljivo, manje ili više vješto, sve ono što je cinilo dati trenutak. Razlika izmedu sela i grada postajala je sve manja. Više nije potrebno danima putovati do varoši, kad je varoš ušla u svaku seosku kucu sa prvom televizijskom emisijom. Moda nije više privilegija grada i ne moraju proci godine da bi ta varoška moda bila prihvaceia u selu... A ganga sve to vidi i bilježi. Ona nikad nije zakasnila. I možda cemo jednoga dana, išcitavajuci te gange, zadržati onaj dobrodušni podsmijeh nad vremenom koje je proteklo, kao - što to cinimo danas kad čitamo gange nastale prije sto pedeset godina i više...Ganga, zapravo i nije ništa vec ona zfva ispod koje je u davna vremena onaj berber morao, bar zemljici crnoj šapnuti kako car Trojan ima kozje uši, pa zfva prosvirala i cijelom svijetu rekla tajnu. Tako i selo samo šapne gangi, istina u povjerenju, a ona ne može da ocuti, pa odmah iznese pricu na viđelo. Zato se u gangi pjeva o svemu i svacemu.
Ne može se ganga razumjeti istinski, ako nemaš na umu da je to šala, da je to jedina i prava prilika da se momacki i devojacki bijes, prkos, inat, slatka podvala, praštanje, kajanje, nadmudrivanje, pa i snaga i ljepota iskažu. Sve ovo zajedno daje sliku jednog oštroumnog svijeta i bogatstvo njegovog izra-za, odnosno cežnju za necim što treba da se čeka...Ganga, to ti je kao onaj ventil na vršacoj mašini, znaš onaj što se okreće, pa kad se u mašini napuni pare a ona krene, podigne ventil pa mašina zazviždi. E, vidiš, taj zvižduk, to je ganga za mladog covjeka. Pa zar bi mu onda smio taj ventil uzeti za-zlo? Ne bi smio!...Eto, to je ganga koja srce i dušu devojacku i momacku napaja u kojoj se rada ljubav na prvi pogled: "Očeš li me, oću te." Nema više sjela kao što je nekad bilo, gđe su se mladi okupljali oko ognjišta, u nekoj toploj sobi, uz petrolejku ili fenjer, u kojoj su igrali i pjevali, a guslar zatezao strune i tamjanom ih osvježavao, da bi gromkim glasom zapjevao... Vremena su se izmijenila, a starih obicaja je sve manje. To je neminovno. Medutim, upravo zbog toga što je svih tih običaja sve manje i manje, vrijedno je i korisno uciniti ponekad da se zabilježi i sačuva ono što još uvijek nije nestalo...

Milojka i Tomislav Tabaković

*****************************************************************************************************************************************************************************************************

Čuvar muzičke tradicije Istočne Hercegovine

Čak i kada se u Trebinju sva svjetla pogase, jedna lampa, na glavnoj ulici, u zgradi Radio Trebinja do duboko u noć ostaje da škilji. Pod škrtom svjetlošću stvara profesor, kompozitor i muzički urednik Radio Trebinja Bobo Vučur.U njegovim melodijama uvijek se nađe nešto od bogate muzičke tradicije Istočne Hercegovine.- U Hercegovini se prelamaju jaki muzički uticaji. Kada je o Trebinju riječ, drugačije se pjeva nego u nižim dijelovima regije, koja je naslonjena na Mediteran. Naša muzika iz viših dijelova Hercegovine "ganga" i "bećarac" svode se na dva-tri tona. Slično je i kod gusala, koje su, nažalost, zloupotrijebljen instrument - kaže Vučur.Zloupotrebu objašnjava tako što kaže da se u posljednjih nekoliko godina sa guslama ide do granice neukusa.- Blizina Crne Gore, Hrvatske i uticaj Hercegovine uslovili su da se u Istočnoj Hercegovini miješaju brojni stilovi. Mnogi su našu muziku uspješno istraživali. Doktor etnomuzikologije Cvjetko Rihtman i njegova kćerka Dunja, koji su bili profesori na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, istraživali su hercegovačku muziku - kaže Vučur.Neumorni stvaralac pokušava i da u oblasti etno-muzike napravi izvjesne standarde.Pored rada sa etno-grupom iz Trebinja aktivan je i u snimanju materijala sa hercegnovskom muzičkom grupom klapom "Stari kapetan", u planu su i novi poslovi.Trebinjcima je ostao u pamćenju solistički koncert Boba Vučura, na kojem je svirao vlastite melodije, u kojima se osjećao duh juga, nara, smokava, Trebišnjice i kamena.I dok god škiljavo svijetlo u muzičkom kabinetu Bobe noćima gori i dok se čuju stare melodije, biće to znak i putokaz da u vremenu kada mnoge stvari gube svoju vrijednost, bojazni za staru, izvornu muziku ipak nema.Zapisi
- Nažalost ne postoje tonski zapisi starog originalnog muzičkog stvaralaštva. Stare generacije pamte, a nove ne zapisuju, i nažalost bojim se da jednog dana sve ne ostane lijepa prošlost. Gubimo polako selo, a sa selom i sve lijepe melodije - kaže Vučur.

Izvor:Glas Srpske 

Srpska tradicionalna pjesma (ganga) iz Hercegovine

KUD „Nevesinje“

Ansambl „Kolo“ - Igre iz Hercegovine

Miloš Šegrt -Guslar

Ženska izvorna grupa „Izvor“ - Čajniče