Ostalo

Granica između Njeguša i Bajica

Za.vrijeme vladavine Svetoga Petra Petrovića- Njegoša, došli su u nesuglasicu zbog granica oko planine u Lovćen, Njeguši i Bajice. Pošto se nikako nijesu mogli pogoditi, to Njeguši ponude Bajicama trinaest megdana pa ko na megdanu pobijedi taj neka granicu postavi po svome nahođenju, a pobijeđeni da mora pristanuti. To Bajice prime sa zadovoljstvom, te jedni i drugi ugovore, da megdan bude uprvu neđelju na samoj granici  pomeđu istih na tako zvano mjest Trešnja pa da se raziđu svojim kućama.

U veče zakazanog megdana Bajice se pokupe na zbor i dogovor koje će megdandžije između sebe odrediti, da se sjutra na Trešnji posijeku sa Njegušima, u tom razgovoru rekao je jedan od Bajica, lako je naći za megdan megdandžije nego kako ćemo sjutra ići na megdan sa Njegušima kada smo u ratu sa Donjokrajcima, oni čim čuju gdje smo mi pošli popaliće i poharati sve Bajice. Tada je ustao Vojvoda Bogdan Martinović i rekao:

"Mi na zakazati megdan treba da idemo, a Donjokrajci neka rade što hoće, a mi određujmo megdandžije"- na što svi ostali pristanu i odrede 13 megdandžija između sebe, i raziđu se svojim kućama da se spremaju za sjutrašnji megdan. Kada je ujutro osvanula. Sveta Neđelja Bajice se pokupe pred svojom crkvvom SV.Jovanom i otolen okrenuli na megdan. Kada su bili uz Grad začuli su gdje zvono zvoni na Sv. Gospođi (Vlaška Crkva) i vidjeli, da se Donjokrajci pred istom kupe, te su htjeli da se povrate, ali im nije dao pomenuto Vojvoda Bogdan, te okrenu put (Trešnje) (Majstorice).

Kada su se Donjokrajci svi oružani pokupili pred Sv.Gospođom, ustao je Markiša Ilin Ivanović i rekao: "Braćo čuli ste i viđeli da Bajice pođoše na megdan Njegušima, ali mi i

ako se bijemo sa Bajicama, ne smijemo dozvoliti da se drugi sa njima bije, a mi da im ne pomožemo, jer su ni oni najbliži, već hajdemo sa njima pa što bude njima neka bude i nama".

Tada svi Donjokrajci poviču: "Hajdemo, hajdemo!" i upute se preko polja kroz Bajice, preko Gr....... na ...(poderan papir)... su već bili stigli Bajice i Njeguši i stali jedni prema. drugih. Donjokrajci se namjeste na  jednoj maloj glavičici do Bajica i pošalju poklisara Bajicama da oni primaju 6 megdana sa Njegušima, a 7 neka ostanu Bajicama. Ovi kada su vidijeli da su im došli Donjokrajci u pomoć mnogo su se oveselili. Njeguši videći da su

Donjokrajci sa Bajicama što nijesu nikad mogli vjerovati, mnogo su se tome začudili, te za to Savo Markov Petrović brat Vladike Rada zaviče: "O Knež Murtate, zar si i ti stiga!". Na to je odgovorio Knez Vojin Špadijer: "Nijesam ja kravo nevaljala Murtat nego Knez

Vojin Špadijer, već ako ti basta izlaz na megdan da se ja i ti posiječemo i neka se na to svrši!", ali Savo nije smio.

Bajice i Donjokrajci izabrali su izmeđusebe po šest megdandžija, ali su teško mogli naći

trinajestoga koji je trebao da se pociječe najprijed sa takozvanim Midžom iz Kopita koji je bio kapetan u mletačku vojsku i kao takav govorilo se je da je učio školu od borenja. Tada je rekao Božo Garov Humac iz Donjeg Kraja: "Ja ću uzet Midža da se sa njim siječem", na što su ostali pristali. Božo povadi mač i uputi se na zakazano mjesto gdje ga je već Midžo čekao sa mačem u ruci, i čim su se sreli udarili su se na hladna gvožđa, iako je Midžo bio učio školu od borenja. kada se udario sa Božom to mu ije ništa valjalo, jer mu je Božo z akratko vrijeme osjekao ruku.

Vidjevši Njeguši da im je najbolji megdandžija i u kog su se najviše uzdali izgubio megdan ne htjednu druge šiljat već reku da pristaju neka Bajice stave granicu pomeđu njih po svome nahođenju, a oni pristaju.Tako i učine te Njeguši pođu svojim kućama a Bajice i Donjokrajci svojima. Odmah iza toga Donjokrajci i Bajice nastavili su i dalje da jedan drugog ubijaju.

Digitalizovao: Duško Bošković

• Prethodni
• Sledeći