Potkradanje i rasrbljavanje

Širenja antisrbizma na primjeru sarajevskih vlasti

plakat Vraca0Kada čovjek pogleda ove primjere iznešene u ovom tekstu, može da izvuče samo jedan zaključak, a on je sadržan u naslovu. Ne treba puno riječi ni trošiti da bi se objasnila situacija, slike govore više nego li stotine riječi.

Lijepo je što se govori o genocidu nad Romima, mada niti jedan Rom nije ubijen u drugom svjetskom ratu, pošto narod pod tim imenom nije ni postojao u to vrijeme. Na spiskovima u vrijeme genocida sadašnji Romi su se vodili kao Cigani.

Ono što bilo svakog Srbina i začuđava svakog normalnog čovjeka, je što nećete u Sarajevu vidjeti sličan plakat, niti će se održati kakav “Dan sjećanja” povodom genocida nad Srbima na istom prostoru u isto vrijeme, a koji je bio mnogo veći sveobuhvatniji.

Na plakatu je namjerno zaobiđeno da se kaže da je u to vrijeme genocida Sarajevo bilo u ND Hrvatskoj i pod Njemačkom okupacijom. Dakle, genocid se desio u vrijeme te države koja ga je i napravila uz pomoć svog državnog aparata, koji je prvo donio zakon, a onda su u njegovo sprovođenje krenule njihova vojska i policija.

A ko je bio u toj vojsci, koje nacije, porazmislimo malo sami.

plakat Romi

Potvrda da se želi sakriti jedini stvarni i pravi genocid na ovim prostorima ikada, a bio je nad Srbima, je vidljivo na primjeru naslovnog plakata čije dijelove posebno prikazujemo. Plakat je tako osmišljen da se ne zna ko je stradao u drugom svjetskom ratu, sve neke žrtve, građani, antifašisti, narodni heroji i sl. To je namjerno urađeno tako da se sakrije činjenica da je u Sarajevu napravljen genocid nad Srbima, Židovima i Ciganima. Stradali su i poneki pripadnici nekih drugih nacija, kao kolateralna šteta i zbog nekih drugih razloga, ali u odnosu na pobrojane narode, to je bio zanemarljiv broj.

plakat Vraca1

Vidimo iz teksta da su ubijani građani Sarajeva što je u principu tačno, ali i neodređeno. U vrijeme ND Hrvatske, teško je zamisliti da su se Hrvati borili i bili protiv svoje države. Dakle, nisu ubijani baš građani, nego sasvim određeni pripadnici naroda, Srbi, Židovi i Cigani. Po selima ne žive građani, pa tako po srbskim selima u okolini Sarajeva nijesu  mogli biti ubijani građani. A znamo da Židovi i Cigani u principu uglavnom ne žive po selima, nego gradovima, tako da priča o stradanju građana nije dobra. Najpribližnija istini je činjenica da su ubijani Srbi i “Spomen park Vraca” je prvenstveno namjenjen tom srbskom stradanju i podigli su ga Srbi u znak sjećanja na svoje pobijene i postradale.

Sastavljač ovog teksta takođe ne zna razliku između nacizma i fašizma. Nikakav fašistički teror nije rezultovao smrtnim ishodima niti mu je to cilj. Ali nacizam jeste. Definicija fašizma bi se mogla pojednostavljeno sročiti kako da je to stanje kada je interes korporacija iznad interesa države. Dakle, fašistima treba radna snaga da im radi za što manju platu, a po mogućnosti džabe, samo za hranu i stanovanje, baš kao što se drže domaće životinje, pa ni jedan osvajač nije lud da ubija svoje robove, osim možda neupotrebljivih. Zašto da ubija robove kada mu trebaju da rade za njega?

Ali nacizam je taj koji ubija. Nacije u nastanku da bi se uspješno formirale i homogenizovale i pošto obično nastaju od nekog već postojećeg naroda, u tu svrhu vrši iskorjenjivanje svih koji se ne uklapaju u sliku nacije koju prave, a naročito iskorijenjuju narod od kojeg su nastale, da se zatre sjećanje na pravo porijeklo. Dakle, nacizmu se pripisuje ova brojka pobijenih, a ne fašizmu. Interesantna je i brojka koja je veća nego ona koja se vodi pod “srebreničkim slučajem”, pa ispada da su ove žrtve u odnosu na srebreničke nebitne i marginalne, jer ih niko ne spominje za razliku od ovih drugih koje se stlano isturaju u prvi plan.

plakat Vraca2

Ko je posjetio ovaj spomen park, vidjeće da su imena pobijenih i poginulih isklesana, a imena narodnih heroja su uklesana. Nekome ta razlika u izražavanja možda nije toliko bitna, ali nekome i jeste, pa je zato spomenuta.

plakat Vraca3

Interesantno je da se punim imenom i prezimenom spominje samo autor dijela spomenika, dok se za kompletan spomenik spominju samo prezimena ljudi. Interesantan poriv sačinioca ovog plakata. Možda su ljudi Srbi pa se želi to sakriti, a to se moglo vidjeti iz imena, pošto su neka srbska prezimena zastupljena i kod rimo-katolika i kod muslimana. Jer je cilj izbrisati iz sarajevske istorije što više Srba, kao da ne postojimo i nijesmo nikada ovaj grad i ovaj prostor uzdizali i oslobađali od raznih osvajača vijekovima.

plakat Vraca4

Kako li su to “građani” Sarajeva pomogli u oslobađanju grada i koji to građani? Teško je povjerovati da su Hrvati radili na rušenju ND Hrvatske i tjeranju njene vojske. Dakle, vraćamo se ponovo na priču sa početka.  Ako je ko pomagao oslobađanju grada to su bili preostali nepobijeni Srbi i muslimani koji tada još nijesu donijeli odluku o imenu svoje nacije, pa je zbog toga prvobitni grb Jugoslavije imao pet baklji, a ne šest. Muslimani su se tada izjašnjavali ili kao Srbi ili kao Hrvati pa su prema tome u ND Hrvatskoj i imali sudbinu progonjenih ili povlaštenih. To što sada pričaju da su natjeravani da se tako izjašnjavaju je politička igra, jer bi bilo interesantno doznati kako su se izjašnjavali i osjećali pod Osmanlijskim sultanatom, kada valjda nije bilo “velikosrbskog hegemonizma” .

plakat Vraca5

Sve brigade u okviru Jugoslavenske Armije koje su učestvovale u oslobađanju Sarajeva su se satojale u najvećoj mjeri od Srba, pa čak i muslimanska brigada. Jer niko neće da kaže kako su se ti muslimani u ono vrijem niti osjećali niti izjašnjavali niti vodili u popisima, jer podsjetimo se da je SFRJ nastala od Kraljevine Jugoslavije, a ova od Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, dakle Crnogorci, sadašnji Bošnjaci i Makedonci su se u ono vrijeme osjećali ili Srbima ili Hrvatima, jer se sigurno nijesu izjašnjavali kao Slovenci u raznim popisima koje su pravili svi mogući strani osvajači ovijeh prostora, kao i domaći oslobodioci.

Zaključak bi bio da sarajevske vlasti uporno i učestalo vrši širenje antisrbizma, da bi se stvorili takvi uslovi života da za Srbe nema mogućnosti opstanka na ovim našim viševjekovnim prostorima, a to je po definiciji takođe genocid.